Što je zapravo KBT ili kognitivno-bihevioralna terapija?

U posljednje vrijeme možemo primijetiti popularizaciju mentalnog zdravlja - više se priča, više piše, više dijeli. Otvaraju se teme koje su godinama bile tihe i tabu. Sve više ljudi odlučuje potražiti pomoć stručnjaka i raditi na svojim svjesnim i nesvjesnim obrascima s ciljem poboljšanja kvalitete vlastitog života.

Možda si i ti jedan/jedna od njih - i bravo, jer već sama odluka da potražiš pomoć ako imaš problem je prvi korak.

Nakon te odluke dolazi proces traženja terapeuta. 

Guglaš: PSIHOTERAPIJA ZAGREB.

Tražilica izbacuje hrpu rezultata, imena, ali i psihoterapijskih pravaca.KBT, Gestalt, Realitetna, Psihodrama…

Što sve to znači? Kako znati koji je za mene? Hoću li fulati ako odaberem “krivi”?

Na ovu temu održali smo panel u Atramiumu - “Postoji li najispravniji psihoterapeutski pravac?” - a s obzirom na velik interes, u planu je i part 2. 

Danas ćemo se i ovdje pozabaviti pojašnjavanjem jednog konkretnog pravca - kognitivno-bihevioralne terapije.

Što je temelj kognitivno-bihevioralne terapije?

Kognitivno bihevioralna terapija (KBT) temelji se na ideji da naše misli, emocije i ponašanja međusobno utječu jedni na druge.

Drugim riječima - nije samo situacija ta koja određuje kako ćemo se osjećati, nego način na koji tu situaciju tumačimo.

Primjer: Osoba ti ne odgovori na poruku.

Ako pomisliš: “Sigurno sam nešto krivo rekla.” → osjetiš tjeskobu → povučeš se.

Ako pomisliš: “Vjerojatno je zauzeta.” → osjetiš mir → nastaviš sa svojim danom.

Situacija je ista. Razlika je u misli.

KBT polazi od toga da mnoge naše automatske misli nastaju brzo, gotovo neprimjetno, i često su oblikovane ranijim iskustvima. U terapiji učimo:

• prepoznati te misli

• provjeriti njihovu točnost

• razviti realističnije i korisnije alternative

• mijenjati obrasce ponašanja koji nas održavaju u problemu

  
  

Važno je naglasiti: cilj nije “misliti pozitivno pod svaku cijenu”, nego misliti realističnije i fleksibilnije.

Koliko traje kognitivno-bihevioralna terapija?

KBT se smatra strukturiranom i vremenski ograničenom terapijom usmjerenom na konkretne ciljeve i aktualne poteškoće.

Prosječno trajanje može biti:

• 10–20 susreta za specifične poteškoće (npr. anksioznost, napadaje panike, fobije)

• Dulje ako se radi o kompleksnijim ili dugotrajnim obrascima

Tempo se uvijek prilagođava osobi, nema univerzalnog broja susreta koji vrijedi za sve. Neki klijenti osjete olakšanje već nakon nekoliko susreta, dok je drugima potrebno više vremena za dublje obrasce koji su se gradili godinama.

Kako izgleda prvi susret?

Prvi susret je upoznavanje i procjena, odnosno-bihevioralni intervju.

Razgovaramo o tome što te dovodi na terapiju, koliko dugo traje problem, kako utječe na tvoj svakodnevni život i što bi volio/voljela promijeniti

U KBT-u često već na početku (ali ne nužno odmah na prvom susretu) definiramo ciljeve terapije - konkretno i jasno. Ne u smislu “želim biti sretan/na”, nego:

• “Želim smanjiti napadaje panike s 4 tjedno na 1 mjesečno.”

• “Želim moći održati prezentaciju bez izbjegavanja.”

Tako imamo kompas i znamo prema čemu idemo.

Kako izgledaju ostali susreti?

KBT susreti imaju određenu strukturu, ali se također prilagođavaju klijentu i temi s kojom dolazi.

Najčešće uključuju kratki osvrt na period od prošlog susreta,rad na konkretnoj situaciji ili temi, učenje novih vještina (npr. rad s mislima, izlaganje strahovima, komunikacijske vještine) i dogovor malih zadataka između susreta

Da, u KBT-u često postoji “domaća zadaća”. Ali ne u školskom, strogom smislu, nego kao način da nove uvide testiraš u stvarnom životu. Jer između naših susreta prođe tjedan ili dva i najveća promjena se događa upravo vani, u svakodnevici, kada primjenjuješ tehnike i alate na kojima smo radili na susretu.

Za kraj - terapijski pravac je važan, ali najvažniji je odnos koji izgradiš s terapeutom. Osjećaj da te netko vidi, čuje i razumije, uz jasnu metodologiju rada - upravo to je ono što je bitno za napredak u terapiji.

Ako razmišljaš o terapiji i pitaš se je li KBT za tebe, slobodno se javi. Ne moraš sve znati unaprijed, a odlučiti se za terapiju nije “pogreška” - to je korak prema boljoj kvaliteti života. Svaki korak, pa i najmanji, vrijedan je pažnje i vremena koje ulažeš u sebe.