Zašto ne znam odmarati?

Subota je.

Budiš se bez alarma, osjećaš se (relativno) odmorno.

Konačno imaš cijeli dan na raspolaganju, odlučila si pošteno odmoriti.

Skuhaš tursku kavu, bez mlijeka i šećera (jer to tako mora) sjedneš na terasu da upiješ malo sunca.

Bez ekrana.

I kreneš svoju “živi u momentu” subotu, ali krene navala misli.

• “Zašto sad odmaram, imam toliko stvari koje bih mogla raditi”

• “Ostalo mi je toliko stvari na to do listi, nisam zaslužila odmor”

• “Trebala bih pospremiti stan”

• “U ponedjeljak moram poslati onaj mail, ako odmah ne zapišem na to do listu, zaboravit ću to i neću ga ni poslati”

• “Što se događa u svijetu? Moram pročitati vijesti”

• “Što se događa oko mene? Moram pogledati Instagram”

I shvatiš: ovaj odmor te umorio.

Kada odmor postane luksuz

Živimo u vremenu s toliko podražaja, žurbe, stvari koje moramo napraviti da zapravo nikad nismo prisutni u sadašnjem trenutku. Ili mislimo na sve što moramo napraviti, ili overthinkamo o stvarima koje su se dogodile. 

Na odmor gledamo kao izgubljeno vrijeme, umjesto da shvatimo da nam odmor treba kako bismo mogli imati kapaciteta za sve što želimo napraviti nakon odmora.

Ubrzani lifestyle, 5am club i konstantni hustle o kojem čitamo na LinkedINu često šalje poruku:

Ako želiš biti uspješan, moraš KONSTANTNO biti produktivan.

Gledaš serije? Brainrot.

Čitaš knjige? Ako nije self help ili usvajanje novih skillova - glupo.

Samo ležiš i ne radiš ništa? Poprilično lijeno. 

Koja je pozadina iza odmora?

Odmor nije samo fizički - to je emocionalna, mentalna i biološka potreba.

Ipak, često ga doživljavamo kao nešto što si tek zaslužimo nakon iscrpljujuće produktivnosti. Kao da moramo zaraditi pravo na predah.

U pozadini toga leže brojne uvjetovane poruke koje smo naučili kroz odrastanje i kulturu:

• Vrijediš onoliko koliko postižeš.

Od ranog djetinjstva nagrađuje se uspjeh, rad, zalaganje. Rijetko se vrednuje sposobnost uživanja, igre ili mira. Naučimo: ako ne radim, nisam dovoljno dobra.

• Odmor je pasivan i beskoristan.

U društvu koje slavi multitasking, brzinu i stalni rast, odmor se tumači kao slabost. Kao da stojimo na mjestu dok drugi grabe naprijed.

• Stalna dostupnost i informacijski kaos

Nikad nije bilo teže "isključiti se". Notifikacije, poruke, mailovi i vijesti traže našu pažnju 24/7. A ako se ne javimo odmah - osjećamo krivnju. Ako nismo u toku - osjećamo FOMO.

• Perfekcionizam i unutarnji kritičar

Mnogi od nas nose unutarnji glas koji šapće: “Mogla si više. Nisi dovoljno napravila. Drugi rade više.”

Taj glas ne miruje ni kad pokušamo odmoriti - upravo tada zna postati najglasniji.

Zato nije čudno da kad napokon dobijemo slobodan dan - osjećamo tjeskobu umjesto mira. Naš mozak ne zna stati jer mu nikada to nismo dozvolili. Nikada ga nismo naučili da je biti jednako vrijedno kao i raditi.

Pa kako onda učimo odmarati?

Tri kratka i slatka trika kako si pomoći da se odmorimo kako spada:

1. Zakaži odmor kao obavezu

Ako već živiš po kalendaru - iskoristi to u svoju korist. U kalendar upiši “ništa”, “pauza” ili “odmor” kao da je sastanak s nekim važnim. Jer je - sastanak sa sobom. I poštuj ga jednako kao što bi poštovala poslovni meeting.

2. Pazi na jezik kojim opisuješ odmor

Prestani govoriti “ne radim ništa” s tonom krivnje.

Probaj reći:“Sad punim baterije.”

“Uzimam vrijeme za sebe.”

 “Odmor mi pomaže da budem prisutna.”

Način na koji govorimo o odmoru mijenja način na koji ga doživljavamo.

3. Uvedi mini rituale odmora

Ne moraš odmah znati „meditirati“ 20 minuta. Kreni s 5 minuta u danu u kojem radiš ništa korisno. Gledaš kroz prozor. Ležiš na podu. Maziš psa.

Ritualiziraj to - isto kao što imaš rutinu kave ili skincarea.

To je tvoj trening za živjeti bez žurbe.

Zato sljedeći put kad se uhvatiš kako razmišljaš “ne radim ništa, trebala bih nešto raditi” - zastani. Udahni. I podsjeti se: nisi stroj.

Odmor nije luksuz, nije nagrada, i nije znak slabosti.

Možda ne znaš odmah kako odmoriti - i to je okej.

Ali ako možeš odvojiti 5 minuta mira bez grižnje savjesti, već si napravila nešto nevjerojatno važno za sebe.

I možda, baš danas, ta turska kava na terasi je najproduktivnija stvar koju možeš napraviti.